Kada je Sara Mansour započela svoj prvi posao korporativnog advokata u vrhunskoj sidnejskoj firmi kao mlada diplomirana pravnica 2017. godine, sjetila se da je nervozno poslala e-poštu partneru firme. Pitala je da li može otići s posla u 17 sati i raditi od kuće kako bi prekinula post sa svojom porodicom tokom Ramazana.
Njen zahtjev ostao je bez odgovora. Postiđena, Sara je to shvatila kao znak da spusti glavu i ne traži nikakav komoditet. Tiho je konzumirala kancelarijsku večeru u firmi u 19:30 i nije tražila nikakve promjene u ishrani ili vremenu.
Ali njeno ćutanje je uzelo danak. Kao i mnogi radnici nakon pandemije, situacija je navela Saru da razmišlja o izgaranju, fleksibilnosti i onome što joj je zaista važno. Dala je otkaz, prešla u manju firmu u predgrađu i sada radi od kuće. Daleko je to od visokog udjela u svijetu prestiža korporativnog prava, ali ona ne može biti sretnija.
To me je natjeralo da ponovo razmislim koji su moji profesionalni ciljevi i aspiracije jer je moja vjera veliki dio onoga što jesam.Sara Mansour
Neplaćeni rad i dodatno mentalno opterećenje i kućni rad koji se često stavlja na žene i majke u ramazanu je nešto čemu se Sara također želi suprotstaviti.
To je recept za slom mentalnog zdravlja...nalazimo se na prekretnici u svijetu i našoj generaciji gdje možemo izabrati da...povučemo ta nerealna očekivanja.Sara Mansour
Za mladu novinarku Najmu Sambul, rad na puno radno vrijeme značio je pokušaj da nađe dodatno vrijeme za zajednicu dok je žonglirala sa zahtjevima posta i rasporedom od 9 do 5.
Najma se takođe borila da se odupre iskušenju da u Ramazan donese istu vrstu pogleda tipa A koju je imala u svojoj karijeri; pristup sa velikim transformacijskim ambicijama za samousavršavanje.
Samo uspori i samo se pojavi. To je promjena brzine i način razmišljanja, kako bi se mogao pristupiti Ramazanu u ovakvoj klimi gužve.Najma Sambul
LISTEN TO
“Not Even Water?!”: Ramadan and work
SBS Audio
30:25
Moj Ramazan je podcast od pet dijelova o tome kako doživljavamo Ramazan i Bajram u modernoj multikulturalnoj Australiji.
Slušajte at na SBS Audio app, na , , ili bilo kojem podcastu koji preferirate.
CREDITS
Host: Sarah Malik
Executive producers: Sarah Malik and Caroline Gates
Audio Engineer: Jeremy Wilmot
TRANSCRIPT
Sarah Malik: Želim odati priznanje tradicionalnim vlasnicima zemlje sa koje snimam. Odajem poštovanje ljudima iz Cammerygala i njihovim starešinama u prošlosti i sadašnjosti. Također želim odati priznanje tradicionalnim vlasnicima zemalja svih Aboridžina i ostrva Tores Strait s kojih slušate i izraziti ovo poštovanje svim slušaocima Prvih naroda.
Sara Mansour (promo): Odlučila sam da želim raditi na radnom mjestu koje prihvata mene u cjelini, ne samo da postavljaju moje fotografije i koriste me u video kampanjama jer je to bilo sjajno za promociju različitosti firme, već je to zapravo prihvatilo i slavilo sve aspekte mog identiteta.
Sarah: Zdravo. Ja sam Sarah Malik, vaša voditeljica emisije 'Moj Ramazan', podcasta o tome kako doživljavamo Ramazan i Bajram u modernoj multikulturalnoj Australiji. Kada sam bila mlada novinarka, brinula sam se da će me post natjerati da me drugi vide kao manje sposobnu za obavljanje posla. Ali sada termini poput tihog prestanka sa izgaranjem i ravnoteže između posla i privatnog života postaju sve prisutniji i vode se veliki razgovori o tome kako radna mjesta učiniti inkluzivnijima. Danas razgovaram sa novinarkama Najmom Sambul i advokaticom Sarom Mansour o tome kako se snalaze u postu i radu. Dobrodošli u emisiju Sara i Najma.
Sara: Hvala najljepša.
Najma Sambul: Hvala puno što ste me primili.
Sarah: Najma, napisali ste tekst u The Age o postu pod nazivom „Kafa? Ne hvala, preskakanje prepreka za pregovaranje o ramazanu u kancelariji. Pitala sam se da li biste mogli da pročitate odlomak iz svog dela?
Najma: Da sigurno. 'Objasnila sam osnove posta i klimnula glavom uz pretjerana izvinjenja, koja uključuju dodatna pitanja. Na primjer, šta ako vas boli glava? Ovo bi bilo u redu da se to ne dešava do pet puta na sat. Nemam vremena ni energije da objašnjavam. Zaboga, postim!’
Sarah: I volim taj dio. Mlislim da je to moj omiljeni dio tvog djela. Kako je onda biti novinar i postiti na poslu, Najma?
Najma: Kao što vjerovatno znate, zaista teško, prilično je teško. To je posao koji zahtijeva puno snage mozga i kada postite može biti tako nezgodno biti laskaviji od onoga što ste obično. Tako da mislim da je to kombinacija samo teškog i nezgodnog.
Sarah: Objašnjavate li kolegama ili ste to odlučili: 'Hej, prestat ću s tim'
Najma: Sigurno je od slučaja do slučaja. Od slučaja do slučaja, ali trudim se da to ne spominjem. Znam da to zvuči loše, ali ja više nisam ta koja je, kao, potpuno ozbiljna, u načinu na koji to objašnjavam, kao da pokušavam manje.
Sarah: Zato što je to vrlo šaljiv članak koji si napisala. Je li to bila namjerna stvar kao reakcija na tu ozbiljnost?
Najma: Da, sigurno. Ja sam se bunila protiv ozbiljnosti načina na koji ljudi pristupaju tim razgovorima na korporativnom radnom mjestu. Može postati tako kao, o moj Bože, ovo nije Međunarodni dan žena. Kao da ne moramo ovo da radimo!
Sarah:. (smijeh). Hajde da se ohladimo momci
U redu. Sara za tebe, doživjela si ramazan i post, kao mladi diplomirani korporativni pravnik u vrhunskoj firmi. Možete li nam reći nešto o tom iskustvu?
Sara: Dakle, ja sam u suštini bila diplomirani pravnik 2017. godine i poslala sam e-mail partneru u kojem objašnjavam da je Ramazan i da se nadam da ću uspjeti prekinuti post sa svojom porodicom i takođe…
Sarah: A kad smo već kod porodice, tu je tvoja djevojčica. Danas je uključena u podcast.
Sara: Ko je upravo odlučio da je sada sjajno vreme da počne da pjeva. U osnovi rezultat je da mi je to bio najgori Ramazan. Ono što se desilo je da sam poslala e-mail partneru i u suštini rekla da je Ramazan i bilo bi nevjerovatno da mogu da odem kući malo ranije, a to je bilo 5:00 da bih prekinula post sa porodicom i ja. Pobrinut ću se da ponesem laptop sa sobom i da budem na vrhu svog posla, a na taj e-mail nisam dobila odgovor. I pretpostavljam da je bez odgovora i odgovor što znači da je bolje da sjednete i radite svoj posao u kancelariji. I tako nisam imala izbora nego da radim do kasno svaki dan i prekidala sam post kada su služili večeru u firmi u 7:30 i nijednom me niko od partnera nije pitao da li sam dobro ili kako ide . I znate, kao da to jednostavno nije bilo priznanja. Bilo je samo smiješno kao da ne postojim.
Sarah: O moj bože. Večerali ste u 7:30 uveče, korporativnu večeru koju su imali svi u advokatskoj kancelariji...
Sara: To nije bilo ni halal!
Sarah: Bukvalno nisi tražio olakšice ili ranije vrijeme. Zašto vam se nije svidjelo, kakav ste osjećaj imali kada ste tražili olakšice?
Sara: Mislim da je dio toga što ste diplomirani pravnik, tako da ne mislite da imate pravo čak ni tražiti smještaj kao da vam to ne pada na pamet. Kao, to je čak i mogućnost. Pa da, nisam ni pomislila da tražim da mi večera bude ranije servirana ili da tražim halal opcije jer sam mislila da sam imala sreće i privilegije što sam uopće bio na toj poziciji kao diplomirani pravnik u jednoj vrhunskoj firmi i trebala bih samo spustiti glavu i obaviti posao.
Sarah: Bože. I tako je to bio tvoj prvi ramazan kao zaposlene žene u toj firmi. U suštini, da se osjećate nevidljivim. Kako je to oblikovalo vaš odnos sa Ramazanom i poslom?
Sara: Pa, mislim na dvije stvari, to me je natjeralo da ojačam vrijednosti Ramazana i zajednice, porodice i duhovnosti, a takođe me je natjeralo da preispitam koji su moji profesionalni ciljevi i aspiracije jer je moja vjera veliki dio onoga što jesam. A to što sam morala učiniti te ustupke, a ne dobiti priznanje za to, i nikakvu vrstu empatije ili razumijevanja zauzvrat, to jednostavno nije bila vrijedna trgovina za mene. Tako sam odlučila da želim raditi na radnom mjestu koje prihvaća mene u cijelosti, znate, ne samo da postavljaju moje fotografije i koriste me u video kampanjama jer je to bilo sjajno za promoviranje raznolikosti firme, već je to zapravo prihvatilo i slavio sve aspekte mog identiteta i raznolikost onoga ko sam ja kao osoba i šta nosim čak i kada to nije zgodno.
Sarah: Vau. I tako ste napravili neke izbore nakon tog Ramazana, zar ne, u svojoj prvoj godini u advokatskoj kancelariji, šta se dogodilo nakon tog iskustva?
Sara: Dakle, nedugo nakon što sam se preselila u firmu srednjeg ranga, a onda sam se zapravo preselila u malu prigradsku firmu i u toj maloj prigradskoj firmi je glavni advokat musliman, tako da je on bio veoma usaglašen sa činjenicom da Morao sam otići ranije, (i) će biti dodatnih vrsta odgovornosti i obaveza.
Sarah: Pa si odlučila, hej, ja ću ostaviti ovu korporativnu petlju, ovaj korporativni voz, jer ovo nije za mene. Ovo mi ne daje balans koji mi je potreban.
Sara: Da, apsolutno. Nije da nisam željela da budem advokat, znaš. Zaista volim zakon i volim vježbati i trenutno radim u svojoj kući u neprofitnoj organizaciji, koja je također zaista fleksibilna i vrlo pristupačna. Ali mislim da sam shvatila da u toj velikoj firmi posebno postoji jedan način rada iako će vam reći da postoje i drugi načini rada zaista, barem u tom timu je postojao jedan način rada i oni su htjeli da budete veoma kancelarijski. A ako odlazite u 18:00.
Sara: Da, definitivno jeste. A mi postavljamo toliko nerealnih očekivanja na sebe, generalno govoreći. A onda ubacite mjesec dana posta u mješavinu i to je recept za slom mentalnog zdravlja. Dakle, da, mislim, definitivno ne vršim nikakav pritisak na sebe u tom pogledu iako sam s tim odrasla. I mislim da smo na prekretnici u svijetu i našoj generaciji gdje možemo izabrati da radimo stvari drugačije i odlučimo se odbiti od onih nerealnih očekivanja za koja smo natjerani da mislimo da ih se moramo pridržavati. Ono što ću reći o Ramazanu je da sam zaista uživala u odrastanju jer se osjećam kao da je to bio jedan put kada je moja porodica sjedila i večerala zajedno, jer to nije nešto što smo zapravo radili. Nekad smo to viđali kao, The Brady Bunch i bili kao, vau, to je tako kul. I jednostavno to nikada nije bilo ništa, jer, znate, bili smo domaćinstvo od osmoro djece, i sve je bilo tako haotično i onda je Hana imala čas Tae Kwon doa, a Lina je igrala fudbal i tako nikada nismo sjedili zajedno kao porodica i imali večeru. Ramazan je bio jedini mjesec u kojem smo to radili i definitivno je postojao osjećaj porodice, snage i povezanosti. Dakle, mislim, dokle god to radite, nije važno šta jedete i da li jedete nevjerovatan namaz, sve dok se povezujete sa svojom porodicom, to je glavna stvar .
Sarah: I mogla bih završiti sa nekoliko brzih pitanja za vas. Šta je najbolja stvar u radu u Ramazanu? Najma?
Najma: Ništa! (smijeh)
Sarah: To je bilo trik pitanje.
Najma: Po mogućnosti na godišnjem odmoru. Ne, mislim da vrijeme na neki način ide brže. Tako da vam dan prolazi brže i imate čemu da se radujete na kraju radnog dana,
Sarah: Lijepo. i Sara, najbolja stvar u vezi rada?
Sara: Imati izgovor kao, Izgovor da ne pričaš sa ljudima jer, znaš, dišeš natašte. Dakle, jednostavno ne želite da razgovarate sa ljudima i da imate izgovor da volite da ne budete produktivni jer postite i da, Ramazan je kao veliki žrtveni jarac za sve vaše probleme.
Sara: Šta je najgore u radu u Ramazanu, Najma?
Najma: Hmmm, osjećam se vrtoglavo na poslu, stalno razmišljam o hrani, a onda prekineš post i kreneš. 'Vau, razmišljao sam o ovome cijeli dan kao da mi je neugodno kao da to više ne radim.' Samo da bih sljedećeg dana ponovio iste obrasce razmišljanja
Sarah: Da kao o moj Bože, kolege trenutno izgledaju kao pileće glave. (smijeh) Sara za tebe, najgora stvar u radu u Ramazanu?
Sara: Za mene je to odvikavanje od kofeina, nemogućnost da pijem kafu, a stvar je u tome što svake godine ne olakšavam sebi. Nije da sam polako smanjivala unos kofeina ili tako nešto. Ja se samo ohladim i to je kao prve dvije nedjelje, aklimatizujem se i volim da imam simptome odvikavanja, oči mi se trzaju, a onda druge dvije nedjelje sam kao, prebolila sam svoju zavisnost od kofeina i onda sam... Vratim se na to čim je Bajram.
Sara: Kladim se da ste obje čule frazu „Ni vode?!“, kada ste opisali post na poslu, da li je to nešto što postaje sve kultnije kako godine prolaze, Sara?
Sara: Da, to je poznata poslovica bijelaca, umjesto da samo guglaju ove stvari, ljudi su i dalje šokirani i iznenađeni kada nas pitaju o Ramazanu i šta on podrazumijeva i da nemamo vode, znate, a oni' re kao "Čak ni voda?!" i kao da samo proguglaj, samo da ne vodimo ovaj razgovor više!
Sarah: Najma si zato napisala svoj komad kao remen protiv "Čak ni vode?!" ljudi?
Najma: Naravno, kao da je to smeh, kao da je sve bilo u šali i mislim da, da, samo sam izbacila ta pitanja. Odbranite ih štapom.
Sarah: Sviđa mi se. Hvala objema, što ste bile uz. Ramazan Karim, zaista sam uzbuđena što ste obje na okupu. Hvala vam što ste ovdje.
Najma: Hvala.
Sara: Hvala vam puno.
Sarah: Sljedeća i posljednja epizoda 'Moj Ramazan' je naš bajramski specijal. Imamo spisateljicu Raidah Shah Idil i doktoricu Indu Ahmad Zahri koji govore o tome kako slave i čine Bajram posebnim za svoju djecu. Nadam se da ćeš mi se pridružiti.
Pritisnite dugme za praćenje u vašoj aplikaciji za podcast i molimo vas da podijelite ili pregledate podcast, ako uživate u njemu, ovu epizodu predstavila sam ja, Sarah Malik. Naš audio inženjer je Jeremy Wilmot. Izvršne producentice su Sarah Malik i Caroline Gates. Ako želite da stupite u kontakt, pošaljite email na myramadan@sbs.com.au. Možete pronaći 'Moj Ramazan' u SBS audio aplikaciji ili na sbs.com.au/audio.
